U Kaknju se nadaju da će potpisivanjem memoranduma između Vlade FBiH i holandske kompanije za istraživanje i eksploataciju nafte Shell praktično početi i konkretne aktivnosti na istraživanju zaliha nafte i gasa na području ove općine.

Naime još davne 1930. godine na području Kaknja je u okviru eksploatacije uglja pronađena nafta. O tome je direktor Direkcije državnih rudarskih preduzeća Ervin Pšorn, u svom referatu Rudarskom odjeljenju Ministarstva šuma i ruda u Beogradu napisao:

"Izvještavam da je 10. decembra 1930.godine duboka bušotina broj X na 347 metru naišla na naftu. Na 300 metara nabušen je jedan sloj uglja, koji je dosta izjalovljen, debljine oko dva metra, a na 347. metru nabušena je nafta u laporovitom pješčeniku. Nad ovim pješčenikom su ilovasti lapori. Prečnik bušotine je 120 mm. Do 12. decembra izvađeno je kašikom oko 2.280 litara nafte. Tačnim mjerenjem je utvrđeno da je priliv 22 do 25 litara na sat. Vode nema. Nafta je dosta gusta, vrlo tamno smeđe boje sa dosta jakim mirisom. Prema viskoznosti se zaključuje da sadrži mnogo parafina.”

Dakle, u Kaknju je još prije sedamdeset godina vađena nafta, doduše ne u velikim količinama, ali je, prema nekim neprovjerenim informacijama, vađena čak dvije godine.

Da sve nije slučajnost potvrđuje i tekst objavljen 1982. godine u državnim i lokalnim novinama. Ponovo je analiziran izvještaj inžinjera Ervina Pšorna, a iz raspoloživih podataka vidi se da je tada bušenje nastavljeno do konačne dubine od 392 metra i da se nafta pojavljivala do 355 metara.

Zanimljivo je da su tek u septembru 1934. godine cijevi izvađene i da je bušotina tada zatvorena, što pokazuje da je moguće da se skoro dvije godine nafta u Kaknju eksploatisala i, moguće je, koristila za potrebe ugljenokopa.

U to vrijeme je napravljena i odgovarajuća studija geologa Tihomira Jakšića, koja je štampana u Rudarsko-geološkom vjesniku pod brojevima 11 i 12. Tih godina je ustanovljeno da se nafta pojavljuje u krečnjačkom i laporovitom materijalu i grupa stručnjaka – profesor Vagen, šef Geološkog zavoda u Beču, profesor Krepač, direktor naftinih zavoda Gibelina u tadašnjoj Čehoslovačkoj, domaći inžinjeri Jakšić, Belančić i Turina, generalni direktor Rudnika, ustanovili su da nafte ima na području Kaknja.

Po njihovom savjetu nastavljeno je istraživanje i 1933.godine, a prilikom bušenja na lokalitetu potoka Primač pojavila se nafta sa pritokom, na dubini od 92 metra, i to prvih dana 120 litara, a kasnije pet litara na dan.

Naravno, ocjene geologa tog vremena su različite i većina smatra da je naftonosni horizont sekundaran, a da je nastao migracijom uz rasjeline iz dubljih horizonata, tj. iz primarnog ležišta. Ipak, na 91. strani jednog tehničkog dokumenta iz 1967. godine navodi se da "dosadašnji rezultati istraživanja gasnih karakteristika slojeva ukazuju na ekonomski najznačajnije područje za eksploataciju uglja kod najmanje dubine eksploatacije i ekonomski značajno ležište nafte na području Kaknja”.

Ova tvrdnja je značajna utoliko što tehnička dokumentacija kojom se raspolagalo nije imala za cilj da utvrđuje postojanje nafte nego uglja. Naravno, sve ovo ne ukazuje na to da nafte ima na području Kaknja, ali upućuje na mogućnosti da je ima i da se tome treba posvetiti puna pažnja, jer je ona prije 70 godina dolazila iz kakaknjskih dubina.